Asked by a Channel 2 TV reporter what weapon the Palestinian Authority terrorist had, Dadon said, “A Kalachnikov,” and turning to the camera, he angrily added, “The Kalachnikov that you gave him, President Peres…”
U četvrtak, 6. ožujka, arapski terorist iz Jeruzalema (ponosni vlasnik izraelske osobne iskaznice, koja mu omogućava slobodno kretanje Izraelom) upao je u knjižnicu ješive Merkaz HaRav u Jeruzalemu i ubio osmoricu studenata te ranio 11 (od toga trojicu kritično), prije nego je zaustavljen. U knjižnici se u tom trenutku nalazilo oko 80 studenata, uglavnom teenagera.
Ubijeni su: Segev Peniel Avihail (15), Neria Cohen (15), Avraham David Moses (16), Yonatan Yitzhak Eldar (16), Yohai Lifshitz (18), Ro’i Roth (18), Yehonadav Haim Hirschfeld (19) i Doron Meherete (26).
Ješivu je 1924. godine osnovao Rav Kook, osnivač religijskog cionizma u Zemlji Izraela.
Obitelj ubijenog terorista odmah je podigla šator žalovanja, oko kojeg su se vijorile Hamasove i zastave Hizb Alle, koje su po nalogu izraelske policije uklonjene, dok je šator ostao u Jeruzalemu. Njegovoj jordanskoj grani obitelji takvo nešto Jordan nije dozvolio.U Gazi je, među pripadnicima kulta smrti, nastalo opće veselje.
U najmanje svakom petom terorističkom napadu u Jeruzalemu (npr. onom na Hebrejsko sveučilište) sudjelovali su izraelski Arapi, odnosno nositelji izraelske osobne iskaznice…
Iste večeri četvero ljudi ranjeno je u napadu Kasamima u Sderotu…
Izvor: MFA IL / Neopisivo zlo u Jeruzalemu (Melanie Phillips) / Caroline Glick
Teroristi uhvate Dana Rathera, Katie Couric i izraelskog komandosa u Iraku. Teroristički vođa obeća im da će svakome od njih ispuniti posljednju želju, prije nego im odrubi glavu.
Dan Rather reče: “Ja sam Teksašanin pa hoću zadnju zdjelu vrućeg žestokog chilija.”
Nakon što je pojeo zdjelu chilija, Rather reče: “Sad mogu umrijeti zadovoljan.”
Katie Couric reče, “Ja sam izvjestitelj do kraja. Želim izvaditi svoj kazetofon i opisati što se ovdje događa sada i što će se upravo dogoditi. Možda će netko nekad čuti moje izviješće i znati da sam do kraja bila odana svom poslu.”
Teroristički vođa naoži svom pomoćniku da joj doda kazetofon i ona snimi svoje izviješće. Tada reče: “Sada mogu umrijeti sretna.”
Terorist se tad okrene prema Izraelcu: “A sada, izraelski tough guy, koja je tvoja zadnja želja?”
Nakon povlačenja izraelske vojske iz Gaze, a koja se povukla pod američkim pritiskom bez prilike da završi posao (ulazak vojske u Gazu bio je odgovor na svakodnevne Kasame na Sderot i Kaćuše na Aškelon), Palestinci su do 12 sati danas ispalili 4 Kasama i 4 granate na Negev…
U konkurenciji za komentare i mišljenja s najviše neistina u svojim antiizraelskim člancima, Arab News jučer donose jedan komentar u užoj konkurenciji:
Once again Palestinian suffering and death tolls continue to break records in the territories occupied by Israel since 1967.
Čini se da Arab News smatraju da je 110 Palestinaca, ubijenih proteklog tjedna nekakav tjedni rekord.
Naravno, ne žele se prisjetiti da taj rekord drže sami Palestinci, koji su, u tjednu međusobnog ubijanja između 10. i 16. lipnja 2007. godine, došli do brojke od 148.
Znači, ako su zadnje izraelske akcije “holokaust” (tako su mahom opisane u arapskim medijima), onda su Hamas i Fatah svakako krivi za “samogenocid”.
Ipak, i same Arab News znaju dovoljno da ideju o palestinskoj patnji ograniče na “teritorije”, što ih onda onemogućava u usporedbi zadnjih izraelskih akcija s, recimo, “crnim rujnom” 1970, kada su jordanski Arapi u 11 dana ubili 3400 palestinskih Arapa. Ili kada su samo u jednom danu, 18. siječnja 1976. libanonski Arapi kršćani poubijali preko 1000 libanonskih i palestinskih Arapa muslimana u samo jednom danu.
Da li je smrt 65 terorista i 35 civila (procjene prema podacima Palestinian Centre for Human Rights (PCHR)) u tjedan dana gora od protjerivanja oko 400,000 palestinskih Arapa od strane kuvajtskih Arapa 1991. u samo jednom tjednu? Na kraju krajeva, ako se progon smatra “etničkim čišćenjem” i ekvivalentom genocidu (arapska definicija kad je Izrael u pitanju), onda je Kuvajt svakako jedan od nagradnih dobitnika.
Teško je reći koji je tjedan bio najgori tjedan u ovijesti palestinskih Arapa, ali je svakako jasno da se ovaj prošli nikako ne može kandidirati.
Izvor: Elder of Ziyon
UN u Libanonu na svojoj web stranici donosi podatke o Libanonu. Tako doznajemo da je Libanon mala, uglavnom planinska zemlja u zapadnoj Aziji, na istočnim obalama Sredozemnog mora, koja graniči sa Sirijom na sjeveru i istoku, a Palestinom na jugu:
The Lebanese Republic is a small, mostly mountainous country in the Western Asia, on the eastern shore of the Mediterranean Sea. It is bordered by Syria to the north and east, and Palestine to the south. Due to its sectarian diversity, Lebanon follows a special political system, known as confessionalism, to distribute power as evenly as possible among different sects.
Međutim, kad treba naći krivca, UNDP priznaje Izrael. Tako Izrael krivi za rat protiv Libanona, iako je Izrael ratovao protiv Hizb Alle i to nakon što su pripadnici ove terorističke skupine (koju financira Iran) oteli izraelske vojnike na izraelskom teritoriju te raketirali naselja i gradove u sjevernom Izraelu:
Moreover, the war by Israel against Lebanon in July 2006 was devastating to the economy. A very promising tourist season and strongly resurgent economic activity were interrupted, employment opportunities reduced and unemployment increased.
Via Solomonia
46 Kasama i Kaćuša palo je od petka navečer na Sderot i Aškelon, ozlijedivši 22 građana. U petak je na Sredot palo 16 raketa do ručka, a dan ranije (u četvrtak) na Sderot je palo 30 raketa. 27. veljače 30 Kasama i Kaćuša na Sderot i Aškelon i njihovu okolicu kao i deseci ostalih projektila…
-
Search Blog
-
Additional Info
Cooming soon... -
Meta

